Pozdrav:

Duh Isusa Krista koji ispunja svijet milošću i životom, neka bude sa svima vama

 

Uvod:

Današnjom svečanosti slavimo jedan od vrhunaca liturgijske, Crkvene godine. Danas slavimo Pedesetnicu - pedeseti dan nakon Uskrsa. Duhovi nas podsjećaju na silazak Duha Svetoga. Ovo ime je i program, jer danas stvarno slavimo uskrsnu svečanost. Po uskrsnuću se Isus vraća k Ocu, ne da bi ljudima i svijetu rekao zbogom, nego da zauvijek ostane s nama po svome Duhu, kojega on obećava i šalje. Ovaj radosni događaj danas slavimo.

Molimo za dolazak Duha Svetoga da nas prosvijetli i očisti od grijeha i krivnje.

 

Ili ovako:

Za mnoge je možda slika golubice kao simbola Duha Svetoga nešto što ih smeta. Ipak, prihvatimo to kao simbol za suverenitet Duha Božjega, koji puše gdje hoće, da on prožme sve sa čime dolazi u doticaj

v  cijeli svemir, koji je određen za krajnje ispunjenje

v  cijelu povijest, koja vodi spasenju

v  sve nas, okupljene ovdje, na ovom bogoslužju

v  euharistiju koju samo on može posvetiti

v  našu krivnju koju samo on može očistiti

 

 

Molitva vjernika:

Krist nas je ovdje okupio u Duhu Svetomu, njemu se utecimo u duhovskoj radosti

 

v  Duše Božji, ti prožimaš cijeli svemir i cijelu povijest. Potakni kršćane na obnovu zemlje

v  Duše Božji, ti ujedinjuješ svoju Crkvu i posvećuješ je po cijelome svijetu. Prosvijetli sve koji u Crkvi vrše neku službu i otvori srca ljudi njihovoj riječi

v  Duše Božji, ti zagrijavaš sve  što je ohlađeno, daj ovdje okupljenima vjerodostojnost pred onima koji su se udaljili od Crkve

v  Duše Božji, tebe je Uskrsli poslao kao Tješitelja, uvedi u vječno savršenstvo naše pokojnike.

 

 

Homiletsko razišljanje o biblijskim tekstovima

Prvo čitanje (D 7,55-60)

Gospodin je od nas otišao i ušao je u nebo, gdje sjedi s desna Ocu, odatle će doći, - kao što smo ga vidjeli da odlazi u nebo. Vrijeme između ova dva pola, međuvrijeme, je naše vrijeme, naša situacija. Tjelesno će nam biti predočena u osobi đakona Stjepana, koji nam dolazi u susret u ovom čitanju.  Kao prvo, on nam dozvoljava da osjetimo pokret, kojim jeruzalemska općina prelazi svoje granice i govori Židovima, koji više ne razumiju aramejski, nego govore grčki. Blaga vijest se ne naviješta u malom krugu, nego se prenosi svim ljudima na ondašnjem svjetskom jeziku - grčkom.. Stjepan im govori što je u vjeri doživio: nebo je otvoreno, Bog više nije sakriven, Krist više ne sjedi, nego stoji s desne strane Boga, pripreman na polazak da dođe na zemlju, da prizove budućnost. Poruka o novom putu dolazi do slušatelja, krug vjerujućih raste, ali time prouzrokuje i različita protivljenja. Mladi ljudi sakupljeni oko poleta mladog Saula, ne žele gledati u ovu budućnost i dokrajče propovjednika novog  puta kamenovanjem. Iako i kod nas više ne leti materijalno kamenje - onda se kočopere vrhovi pera, ironične riječi u medijima, a još više je uočljiva ravnodušnost javnosti  prema pitanjima vjere, materijalna pozicija mnogih i u župama, sve to djeluje danas, onako kako se to dogodilo Stjepanu nekada. Glas vjernika šuti, više se ne sluša riječ Crkve- situacija međuvremena je ista onda i danas.

 

Ipak, Stjepanova poruka postaje glasnija u njegovoj šutnji. U njegovom umiranju svijetli Krist, koji je na križu molio za svoje ubojice i koji je, u neshvatljivom predanju, predao svoj život u ruke Božje - Krist koji je pobijedio smrt u svom uskrsnuću, koji ne napušta svoje, nego nam priskače i blizu nam je, koji nam daje osjetiti da će on, svojim dolaskom, završiti bijedu i nevolju međuvremena. Taj Krist dolazi i u našu sredinu u Euharistiji.

 

Drugo čitanje: (Otkr 22, 12-14.16-17.20)

Tekst iz Otkrivenja nam daje prigodu razmišljati, sasvim razumljivo, o budućnosti. No, usprkos onom „skoro", tekst ne govori o budućem svijetu, kojega tek naslućujemo, nego o našoj sadašnjosti.  Isus je Početak i Svršetak, Alfa i Omega u sadašnjem vremenu, što nam potvrđuje poslani anđeo, što se tiče zajednica o određenoj situaciji: Krist je deblo stabla, koje je ukorijenjeno u predvremenu, a raste u budućnosti, a stoji nam pred očima kao podrška.  Krist je zvijezda jutarnja, koja naviješta nadolazeći dan, a koja sada i ovdje sjaji okupljenoj zajednici koja je u tami i daruje joj nadu i povjerenje. Vjera i nada su snaga koja nam sada i ovdje daje povjerenja, hrabrosti i ustrajnosti; kad svijet kojemu je obećana i propovijedana nju napušta. Posljednja knjiga Novog zavjeta želi zajednicu koja živi u nevoljama i opasnostima ovog vremena, ohrabriti, ona želi Božji narod, koji često zdvaja zbog budućnosti osokoliti, da ustraje u napasti i da gradi na onome koji je budućnost. U ovoj neuništivoj vjeri i povjerenju je prva zajednica molila: dođi, Gospodine Isuse! Tako zovemo i mi njega koji obasjava, poput svjetla, okupljenu zajednicu: dođi, Gospodine Isuse da ne izgubimo budućnost u našim danima, da ustrajemo u napastima, koje nas žele prekriti u svijetu, koji vjeruje samo u sebe i koji zaboravlja na onoga koji jedini otvara vrata vječnoga života.

 

Biblijsko homiletsko razmišljanje

 

Uvod: Dnevni tekstovi su povezani sa središnjom misli: vjera nije nikakvo ispunjavanje pravila, niti ograničenja i ljudskih oznaka, nego činjenica da Bog u nama boravi, da on u nama svijetli.  Božja prisutnost je milost, a ne ispunjavanje zakona. Bog ispunja krug zemaljski i njegov Duh započima misionarenje svijeta do na kraj zemlje i svih pogana. (Dj)Bog je prisutan u svetom gradu i on je njegovo svjetlo (Otk). Bog boravi s ljudima i ispunja srca onih koji ga ljube. (Iv) Vjera je i stvar predanja. Doživljaj Boga u meni i doživljaj predanja nisu nikakav slobodan izbor. Ova iskustva zahtijevaju oblik života koji nekoga drži. Kod Ivana se radi o ljubavi, ali o ljubavi u vjernosti (Iv 14,23),a nevjerni su isključeni iz grada (Otkr 21,8.27). Pavao i Barnaba su ljudi koji su se slobodno predali (Dj ap 15,26), a ipak postoje „potrebne stvari" (Dj ap 15,28) kojih se treba držati. Važno je da je prvenstvo milosti pred zakonom, predanja pred obvezom.

 

Prvo čitanje (Dj 15, 1-2.  22-29)

Odmah na početku čitanja nekako je povrijeđena ova pozadina. Održavanje jednog običaja (obrezanja) je preduvjet spasenja. I nikakvo čudo da je ovaj zahtjev  neke ljude iz Judeje doveo u oštar sukob. Konzervativnim kršćanima iz židovstva je bilo teško što su Pavao i Barnaba teološki obezvrijedili obrezanje. Vjerodostojnost kršćanske vjere ne ovisi o propisima, nego o ljudima koji su se za ime Isusovo zauzeli dušom i srcem. Kriterij vjere je da li je netko ispunjen vjerom. Duh pak hebrejski znači „dim", a to znači daljina, prostor, oslobođenje, prosvjetljenje. Duh ne stavlja terete, nego ih oduzima. Središnja formula je „Duh Sveti i mi smo zaključili"-(r.28) U izostavljenom dijelu Petar drži govor pun Duha. U jednoj varijanti teksta stoji: „On ustane u Duhu" (15,7) To je posljednji Petrov nastup u Djelima apostolskim. Tu on govori odlučujuću riječ.

 

Drugo čitanje (Otkr  21, 10-14 22 -23)

Nebeski Jeruzalem nema nikakvo mjesto za vjeru: „Vidjeh hram koji nije u gradu." (r 22). Ljudsko označavanje koje ima svoga opravdanja, za Boga je beznačajno. Ono nosi u sebi tragediju isključivanja i okamenjivanja. Vjera treba čvrsta mjesta, a ta vrlo često sprečavaju (kako pravila, tako vremena i službenici) ono što trebaju omogućiti : vjeru punu predanja. Takva je i simbolika svjetla: Bog rasvjetljuje grad, a Janje je njegovo svjetlo (r.23). Kako Bog rasvjetljuje grad, tako želi nutarnje rasvijetliti svakog čovjeka. Mistična tradicija poznaje „via illuminativa" - put prosvjetljenja. Postoje tri puta, tri stupnja vjere: prvi je put čišćenja (via purgativa), koji je također put svjetla jer želi ukloniti svagdanju prašinu da svjetlo naše vjere ne bude bez sjaja. Drugo je nutarnje prosvjetljenje: duša je očišćena, čista, prazna. Ona se sada može prosvijetliti i nanovo ispisati - ispuniti - a ispunjenje je Bog. I treći put je put sjedinjenja  koji govori o svjetlu: potpuno ulazimo u Božje svjetlo, sve vidimo, naš svagdanji život u svjetlu vjere.

Biblijsko homiletsko razmišljanje

 

Prvo čitanje (Dj ap 14, 21b-27)

Pavao i Barnaba su na putu za Antiohiju. Bili su na misijskom putovanju i sada se vraćaju na polazište. Na povratku posjećuju novoosnovane zajednice. One su doživjele neprijateljstva već kod samog utemeljenja i izložene su neprijateljstvu raznih interesnih grupa.  I za misionare je opasno posjetiti ih nakon tako kratkog vremena. Kada se kaže, u r.22, „Kroz mnoge nam je nevolje proći za ući u kraljevstvo nebesko", onda se misli, kako na misionare, tako i na novoobraćenike.

Djela apostolska naglašavaju organizacijsko učvršćivanje mladih zajednica i izvještavaju o postavljanju starješina  polaganjem ruku. Misije treba osigurati.

Pavao i Barnaba su otvorili poganima vrata k vjeri - tako nam govori završetak ovog odlomka. Zato je ispravno da se u zajednicu spasenja prihvaćaju pogani koji vjeruju u spasenjsko Božje djelo po  Isusu Kristu.  I baš ovo pitanje: „mogu li pogani postati kršćani" je bilo temeljno pitanje apostolskog koncila u Jeruzalemu, o kojem nam govori 15. poglavlje Djela apostolskih.

 

Drugo čitanje (poslanica)  (Otkr 21, 1-5a)

Čitanje je uzeto iz pretposljednjeg poglavlja Ivanovog Otkrivenja. Odmah na početku ovog odlomka naglašava da će Bog, na mjesto staroga svijeta, staviti novi (usp Iz 65,17). More (kao neuredna kaotična sila) više ne postoji. Mnogo više, s neba silazi novi Jeruzalem, koji je pripravljen za novi svijet.

Božji grad je slika  suprotna  bezbožnom gradu koji je opisan kao Babilon (usp Otkr 17 ). Novi Jeruzalem se prikazuje kao zaručnica (grad žena) pripravljena za svoga zaručnika.

Redak 3. najavljuje da će sam Bog stanovati s ljudima, a ova formulacija podsjeća na šator saveza (Izl 40,34). Time se ostvaruje nada u prevladavanje smrti i vječna utjeha (Iz 25,6-8)

 

Nedjelja dobroga pastira - dan za duhovna zvanja

 

 

Homiletsko razmišljanje nad biblijskim tekstovima

 

 

Prvo čitanje (Dj 13,14. 43b-52)

 

Pavao i Barnaba su na misijskom putovanju da bi cijelome svijetu donijeli radosnu vijest spasenja. Bilo je vrlo naporno i opasno. Najprije su išli u sinagoge govoriti Židovima i svjedočiti vjeru u Uskrsloga. Misija je uspjela, mnogi su se priključivali zajednici i cijeli je grad slušao njihove propovijedi.To je opet žestilo židove, jer su oni smatrali da imaju privilegij spasenja. Reagirali su strahovitim bijesom i ljubomorom. Nije jednom Pavao branio svoje poslanje da je od Gospodina. Otrovali su misijsku klimu u Antiohiji, tako da su oba misionara zaključili privremeno napustiti grad. Ostala je jedna kršćanska zajednica nastala od pogana. Nakon što je naviještanje Evanđelja skoro propalo u Jeruzalemu nakon Stjepanovog kamenovanja, bilo je problema i u židovskim zajednicama u dijaspori. Židovi nisu spremni dijeliti „Božje spasenje" s neobrezanima.

Ima li i u našim zajednicama pobožnih ljudi koji drugim ljudima priječe Božje spasenje obećano svim ljudima. Kao da bi obraćenici trebali postati kao takvi kršćani, revni u molitvi, bogoslužju, revnima u djelima bratske ljubavi, jednostavno vjerni članovi zajednice.  O tome se radi u tekstu kojega smo čuli.  Jer Božje spasenje nije ljudsko djelo i ne pozna ljudske granice i okove,  treba misliti da njegova ljubav doseže do krajnjih kutova zajednice, ne ostaje u granicama naših pretpostavki iako se oni više, nakon prve pričesti, ne pojavljuju na misu. I njima pripada kraljevstvo nebesko. I jao nama ako se ponašamo zavidno. Nismo mi „židovi" nego „misionari", uvijek na putu da bismo pridobili ljude za Krista. „Učenici puni radosti i ispunjeni Duhom Svetim." (Dj ap 13,52).

 

Teška je tragedija koju doživljava poljski narod. No, vjerujem da će i iz ove tragedije, kao i iz brojnih drugih, poljski narod izaći ohrabren, jer Gospodin zna pisati ravno i po krivim crtama.

Dok izražavam sućut cijelom narodu, Crkvi i obiteljima, molim za duše pokojnika. Ovim se pridružuju i moje župe Dol na Braču i Škrip

Don Ivan Matulić, svećenik i župnik

Homiletsko razmišljanje o biblijskim tekstovima

Prvo čitanje (Dj 5, 27b - 32; 40 b-41)

Središnja misao teksta 3. vazmene nedjelje  je nasljedovanje Uskrslog koji poziva. U  kontaktu s Uskrslim učenici uče razumjeti o čemu se radi ako ga se želi nasljedovati. Ovdje se radi o tome da oni moraju učiniti svojim ono što su vidjeli i čuli.

Ovo angažirano, življeno svjedočanstvo dovodi apostole pred Veliko vijeće. Opisani postupak ima sasvim službeni karakter, prema tome i povijesnu osnovu. Hapšenja članova prve zajednice su postojala, jer su veliki svećenik i Veliko vijeće  bili čuvari izraelske vjere i ćudoređa pa nisu mogli trpjeti ono što se govorilo u hramskim predvorjima, a posebno jer su bili prozivani zbog hapšenja i ubojstva Uskrsloga. A ovo je posebno uočljivo kad Veliki svećenik apostolima, u 28. retku, predbacuje apostolima da oni žele Božju osvetu za Isusove neprijatelje. Prema tome, apostoli nisu prekršili  samo policijsku zabranu govora (Dj 4, 18), nego ih se sumnjiči da su proklinjali najviše vlasti kao „ubojice i razbojnike". Apostoli ne žele opovrći ove dvije optužbe, nego žele posvjedočiti za Krista, kojemu se treba pokoravati više nego ljudima (2, 29 b), jer on je Bog Izraelov (r. 31) Smrt Isusova je bila samo preduvjet za to. Veliko vijeće je krivac Isusovog uhićenja i ubojstva, to potvrđuju i apostoli, a s druge strane nije podignuta optužba za laž.  Apostoli su svjedoci ovog spasenja  isto tako i zajednica koja je nastala djelovanjem Duha Svetoga (r.32) Predviđeni liturgijski tekst ne govori o posljedicama ovog govora. Svjedočanstvo za Krista je dovelo do bjesnila Velikog vijeća  (i zaključe ubiti apostole).  Takozvana „smrt pravde" je spriječena nastupom  rabi Gamaliela (r. 34-39). Apostoli su bili kažnjeni zbog kršenja policijske zabrane govora (Dj 4,17)  i prihvatili su kaznu bičevanja kao sjedinjenje s Kristovim patnjama (r.41). No, zabranu govora oni ne mogu obdržati. Blagovijest koju trebaju navijestiti ne dopušta da odstupe pa ni zbog policijskih zabrana i progona. Vjera u Uskrslog traži javnost. Ono što apostoli znaju trebaju propovijedati i Petar kaže da u nijednom drugom imenu, osim od Boga proslavljenom Isusu, nema spasenja (Dj ap 4, 10. Ovo Evanđelje (prvi put se upotrebljava riječ euangelizo u 5,42) se ne može ničim zaustaviti.

 

Drugo čitanje (Otkr 5,11-14)

 

Predloženi tekst iz Otkrivenja  zahvaća u poruku apostola pred najvišim sudištem i vodi ih dalje. Ona ukazuje na Isusa Krista, jedinog i konačnog, koji je ispunio Božji plan za svijet svojom mukom i smrću, a kojega je Bog podigao i tako ga uvodi u konačni plan Božjeg vladanja.  Time ljudska povijest ulazi u konačnu fazu. I ovdje nas pisac uvodi u sudjelovanje u vijeću. No, to sada nije sud nad Isusovim učenicima, nego nebesko prijestolje na kojem Janje prima tajanstvenu knjigu s Božjim planom za čovječanstvo i kojega se hvali i slavi kao Gospodara nad cijelom ljudskom poviješću. Slava starješina na prijestolju iz prijašnjih redaka (Otkr 5,9-10) proširuje se na slavu cjelokupnog kozmosa (nebo, zemlja, podzemlje i more). Ovdje svi priznaju Isusa, Krista i Gospodina. Od njega samoga dolazi spasenje. On poziva ljude svih vremena  u svoju službu da se na svijetu ostvari Božje kraljevstvo.  Oni koji slijede Jaganjca će sudjelovati u kraljevstvu Kristovu. Ono što su, u prvom tekstu, apostoli naviještali, sada je postalo izvorom spasenja za cijeli svijet.

Bijela nedjelja - Nedjelja Božanskog milosrđa  ili Mali Uskrs

Propovijedi:

1.

Vjera koja opipava treba mjesta dodirivanja

«Toma, zvani Didim- Blizanac,  jedan od dvanaestorice, nije bio s njima kad je Isus došao. Drugi mu učenici rekoše: «Vidjeli smo Gospodina.» On im odgovori: «Dok ne vidim rane čavala na njegovim rukama i ne stavim ruku na njegova rebra, neću vjerovati.» Iv 20, 24-25.

 

Ono što slušamo o učenicima nakon Uskrsa, podsjeća nas na ljude koji stoje u potpunom mraku i ispruženih ruku, pipajući, traže pojedine točke. Učenici se više ne snalaze. Što se dogodilo njihovom učitelju pred blagdane, to ih je potpuno slomilo i ukočilo. Oni su se potpuno smutili. Proturječne vijesti: «Grob je prazan»! «Ukrali su ga» «Vidjeli smo ga» stvorile su još više pomutnje.

Lagano se razbija tama koja ih okružuje. Pipajući, došli su do vjere, jer su otkrili ponovo priznanje. Počimaju razumijevati Pisma. Uskrsli im odnosi zastor pred očima i nudi im sebe kao dodirnu točku. Tako su našli  oslonac u svojim traženjima i pitanjima, u svojim nesigurnostima i strahovima.

Kako je nekoć bilo učenicima, tako se događa i danas, brojnim ljudima. I njihova vjera je poljuljana, i oni su u pomutnji. I oni traže, pipajući, neki oslonac. Oni bi rado željeli vjerovati, ali ih uvijek napadaju pitanja i sumnje. Mislim na jednu šesnaestogodišnjakinju. Ona govori: «Najveći dar za mene bi bio kad bih mogla vjerovati. Iz dana u dan idem u školu i učim: a zašto? Ima li to da sam na svijetu bilo kakvu vrijednost uopće? Pokušavam pomoći bilo kojem čovjeku, u tome vidim taj smisao. Ali to ne može biti sve. Postoje ljudi koji mogu vjerovati, zašto to ne mogu ja?»

Tama ispunja i nas. Naša vjera i molitve su često suhe i prazne, pokatkad nam izgledaju i beskorisne. Osobna bol, bolest i starost, nesreća, nemir, nepravda, glad u svijetu, siromaštvo nam otežavaju vjeru u otkupljeni život kojega nam je darovao uskrsli Gospodin. Gdje će naći, tako uzdrmana, vjera svoj oslonac i potporu? Na to pitanje nam uskrsna poruka želi dati odgovor.

Neprestano učenici imaju iskustva s Uskrslim na svojim okupljanjima. Tu im je on opipljiv, tu ih susreće svojim tijelom i svojom riječju.. Ovdje dolazi njihovo traženje na cilj, ovdje njihova pitanja dobivaju odgovor. Evanđelist piše: «Toma zvan Didim - Blizanac, jedan od dvanaestorice, nije bio s njima kad je Isus došao.» U osamljenosti, njegova pitanja i traženja ne nalaze odgovora u uskrsloj vjeri. Tek, u zajednici učenika, ona će mu se dati. Evanđelist opisuje kako su, nakon osam dana, učenici bili okupljeni, ovaj put je s njima bio i Toma. Među njima je i on susreo Gospodina, u njihovoj zajednici i on je došao do vjere.

Što se time želi reći? Vjera koja opipava dobiva usmjerenje i oslonac, ondje gdje su učenici okupljeni u imenu Isusovu i gdje sačinjavaju zajedništvo. U tom zajedništvu uskrsli Krist je opipljivo blizu. I zato u zajedništvo spadaju i oni koji traže i oni koji sumnjaju. Služba Božja nije samo za  koji se osjećaju sigurnima u vjeri, nego također i za one koji traže doživljaje i znakove,  tako da im se vjera čini kao ona koja im odgovara. U zajedništvu vjernika u slavljenju Euharistije  jača se naša vjera, jer u njoj mi dajemo, jedan drugome svjedočanstvo svoje vjere u uskrslog Spasitelja i u novi život koji raste iz takve vjere.

Pozdrav:Gospodin, čije uskrsnuće svečano slavimo, neka bude sa svima vama.

 

Uvod:Na početku uskrsnog bdijenja naša se župa okupila oko uskrsne vatre, na kojoj je zapaljena uskrsna svijeća. Ona je bila unesena u tamu prostora ove crkve i moglo se opaziti kako svjetlo prodire kroz tamu. Ovo svjetlo uskrsne svijeće svijetli i svima nama i gorjet će do završetka vazmenog vremena, do blagdana silaska Duha Svetoga, Tako je naša župna zajednica, sa cijelim svijetom, praktično doživjela širenje Kristova svjetla.

Uskrsli je svjetlo nade u ovom našem tamnom svijetu Tko dopusti da ga zapali ovo svjetlo, neće više lutati u tami, on može biti svijetlo i za druge.

Zato, u tišini, zahvalimo Gospodinu za ovo svjetlo vjere i molimo ga da nam oprosti što smo često u životu zaboravljali ovo pravo svjetlo.

 

Molitva vjernika:

Prinesimo naše molitve i prošnje uzvišenom i uskrslom Gospodinu, za potrebe Crkve i svijeta:

v  Pomozi Crkvi da, u našoj domovini, ponovo razvije očekivanje novog života kod Boga, molimo te

v  Pokaži svima koji traže sreću samo na ovoj zemlji da je najveći cilj našeg života zajedništvo s tobom, molimo te

v  Podari svim razočaranima, umornima od života da, pogledom na tebe raspetoga, izmučenoga i umrloga, zadobiju novu životnu snagu, molimo te.

v  Daj da novi svijet, koji je započeo tvojim uskrsnućem, pokaže svoje djelovanje u zajedništvu i razumijevanju među narodima, molimo te.

v  Nama i našim pokojnima udjeli zajedništvo na tvojoj vječnoj gozbi, molimo te.

 

Bože, Gospodine svakog života, po uskrsnuću tvoga Sina, vjerujemo da je nadvladana smrt, da su vrata smrti tebi otvorena  i da si nam pripremio mjesto kod tebe. Tebi slava i čast u vijeke vjekova.

Cvjetnica - Nedjelja muke

"Nedija od  polme"

Svakako bi se trebalo okupiti izvan crkve i u procesiji krenuti prema crkvi - Može se upotrijebiti predviđeni uvod iz Misala ili reći svojim riječima.

           Pozdrav:Sve vas skupa, najsrdačnije pozdravljam ovog jutra, na početku ovog bogoslužja  kojim započinjemo i otvaramo Svetu ili Veliku sedmicu.

            Danas, na Cvjetnu nedjelju, na poseban način mislimo na Isusov ulazak u Jeruzalem. Udaljili smo se malo od crkve da slušamo riječ Božju, da se prepustimo Kristu, koji se prepustio nama svojim cijelim životom., da bismo svjesno išli jedan komadić puta s onim koji nas uvijek prati na svim našim putovima. Znamo i to slavimo u svakoj svetoj Misi, da je ovaj put, kojega naša procesija želi predočiti, da je taj put preko muke i patnje došao na cilj, da je slavodobitno ušao u uskrsnuće i vječni život.

            A sada ćemo blagosloviti naše palme (grančice),  simbole pobjede i života i ujedno molimo jedan za drugoga.

 Uvod u oba čitanja:

          Čitanje iz Starog zavjeta nam govori o sluzi Gospodnjemu koji se, usprkos svim protivštinama, nije sustezao vršiti volju Božju i biti uz ljude. I to čitanje nam pokazuje na Sina Božjega, a u himnu Novoga zavjeta ga se slavi kao Isusa Krista koji se ponizio i sasvim dragovoljno primio muku sve do konačnog odbačenja i smrti na križu. Sam Bog - tako nam govore oba teksta - prepoznaje ovo odreknuće sebe i pomaže i uzvisuje.

 Molitva vjernika:

Pred svemogućeg Boga uznesimo naše molitve i prošnje:

/Preporuča se, kao molitvu vjernika,  pjevati Bože daj mir jedinstvo

Homiletsko razmišljanje nad biblijskim tekstovima

 Prvo čitanje  (Iz 43,16 - 21)

             Odlomak je uzet iz početka knjige koja se pripisuje Deuteroizaiji (poglavlje 40-55).  Židovi se nalaze u babilonskom progonstvu. U ovom žalosnom i bezizglednom stanju prorok prognanicima naviješta povratak u domovinu.

             Pri tom ih podsjeća na djelovanje JHVH, a to je označeno slikom Gospodina koji je sagradio put kroz more i veliku vodu. U toj se slici odražava oslobođenje iz Egipta, pred faraonovim vojnicima. U  tumačenju ove slike, u homiliji, se može iskoristiti sve opasnosti slušatelja i slušateljica. Kakve  „velike vode"  nama prijete u životu? I kako ćemo naći put koji će nas kroz njih provesti? A možda imamo, u životu, iskustva s opasnostima i izbavljenjem od opasnosti?

             Ako se osvrnemo na Evanđelje i ženu koju su starješine dovele pred Isusa, za tu je ženu Isusovo postupanje  bilo „gradnja puta"  To je poticaj za ženu da može naći novi put za svoj život. Bog joj ga gradio i ona mora samo njime ići..

                U Izaijinom tekstu dolazi i drugi vid  koji je vrlo važan za početak novog puta: „Ne mislite na ono što je prije bilo, na ono što je bilo ne trebate se obazirati." (r. 18) Sigurno je ispravno da nas prožima prošlost, ali isto tako je važno da li poznam ta prožimanja i da li dopuštam da me to obvladava. Oni koji su time pogođeni ne trebaju se valjati po podu u svojoj samožalosti i samoosjećanju, nego biti otvoreni za JHVH koji sve čini novo i njegovo djelovanje, biti spremni za put iz poniženja.

                 Dobro je da ovu poruku gledamo u dva smjera. Jedan smjer su Židovi u progonstvu. Za nas je u propovijedi - homiliji - važna jednako tako i druga strana.To su oni koji stoje naokolo -  kao što to evanđelje govori. Ne smijem mom protivniku nikada predbacivati njegovu prošlost. (najbolje se to odnosi na zatvorenike koji su otpušteni).  No, to vrijedi i za svagdašnji život u obitelji, školi, na poslu. Svatko je u životu nakupio „hrpu smeća" i to mu se neprestano predbacuje. Nasuprot toga stoji  riječ JHVH: „ Evo sve činim novo, već se vidi" (r 19) Mislim da ovdje imamo mnogo mogućnosti. Dosta je samo zatvoriti oči.

„laetare - Veseli se"

Boja: ružičasta

Homiletsko razmišljanje o biblijskim tekstovima

Prvo čitanje (Joz 5, 9a.1-12)

 

Prvo čitanje je uzeto iz knjige o Jošui. Ona gleda na početke Izraela u zemlji, ali nema nakanu davati točne povijesne izvještaje o zauzimanju zemlje. Ovdje se radi o teološkoj dramaturgiji koja stavlja u središte pažnje važnost Boga i njegovog djelovanja u povijesti Izraela.

Teološka tema knjige je određena i samim imenom : „Jošua" znači „Jahve je pomoć". Na grčkom Jošua znači „Isus" i time je teološki postavljen centralni most između Starog i Novog zavjeta.  Kao što je Bog spašavao i izbavljao po Jošui, tako će isto spasiti po muci i smrti Isusovoj.

Razdoblje koje obuhvaća pripovijedanje knjige koja se zove po Jošui počima prelaskom rijeke Jordan do svečanog okupljanja Izraela u Sihemu. Knjiga se dijeli u dva glavna dijela: poglavlja 1-12 (zauzimanje zemlje) i poglavlja 13 - 22 (dijeljenje zemlje).U 23. poglavlju se nalaze najvažniji teološki naglasci.

Naše kratko čitanje je uzeto iz prvog dijela knjige. Temelj ovog dijela su pripovijesti o zauzimanju mjesta. Odlučujuća točka ovog pripovijedanja je sljedeća: zauzimanje mjesta preko Jordana nije plod neke mudre vojne strategije i jače izraelske vojske, nego se pripisuje i zahvaljuje jedinstvenom djelovanju Božjem.  U vremenima kraljeva je time jasno vezana i poruka: pomoć i sigurnost Izraela, Jude i Jeruzalema ne može garantirati vojna sila, nego samo i jedino Božja pomoć.  Na paradoksan način pripovijedanja o zauzeću zemlje su kritika naoružanja i nasilja.  Odlučujući je faktor zauzimanja zemlje: nisu to izraelski ratnici koji su zauzeli zemlju, nego je Jahve, Bog Izraelov, njima to dao u ruke.  Čitavo pripovijedanje knjige Jošuine  treba čitati kao kritiku nasilja i opomene da se ne uzdamo u vojnu silu. Samo Jahve pomaže (Jošua/Isus).

Od temeljnog značenja za shvaćanje današnjeg čitanja je redak 3,10, po tome se može spoznati da je među Izraelcima živi Bog, koji će protjerati narode koji žive u toj zemlji.

Jahve sam, aktivno, djeluje i tjera narode pred Izraelcima, tako da oni mogu zauzeti zemlju. Ulaskom u zemlju završava žalosno poglavlje „tlačenja u Egiptu", završeno je i postalo je prošlost (usp Još 5,9 a) I zato je vrijeme slavlja. Može se slaviti prva Pasha u zemlji (usp Još 5, 10-12). Mana koja je hranila Izraelce kroz 40to godišnji hod kroz pustinju, može izostati. Više ne treba, jer narod može živjeti od plodova zemlje. Sa zemljom dobila se i podloga za život, koju im je sam Jahve darovao. Garancija za život nije nikakva vojnička sila, nego živi Bog koji je među Izraelcima.

Pripjevni psalam (odsjek prvog dijela psalma 34) prihvaća, zahvaljujući, ovaj motiv Božje dobrote. Molitelj će doživjeti i slaviti Boga kao spasitelja. I naći će snagu i jakost u Bogu, jer je izabrao njegovu zaštitu. To je dobro za ljude. Tko se povjeri dobrom Bogu, tome neće ništa manjkati. I tu se očitovalo održavanje života Izraela kroz 40to godišnje lutanje kroz pustinju baš preko darovane mane i darovane zemlje u kojoj je moguć dobar život.

Homiletsko razmišljanje nad liturgijskim tekstovima

Prvo čitanje: (Izl 3, 1-8a.13-15)

           Da  bismo pravilno shvatili oba dijela teksta i njihovu poruku, moramo ih čitati u njihovoj povezanosti. Izl 3, 1-16 povezuje dva događaja koji imaju vrlo veliko značenje u povijesti Božjeg naroda. Tekst najprije pripovijeda o pojavi Boga u neizgorivom grmu na Božjoj gori Horeb. Iz toga proizlazi drugo: Mojsijev poziv. U pojedinostima možemo otkriti ove korake:

Izl 3, 1-6  Bog se javlja Mojsiju u neizgorivom grmu (Teophania)

Izl 3, 7 -10 Bog govori s Mojsijem

Izl 3, 11-14 Bog objavljuje svoje ime

Izl  3, 15-16 Bog šalje Mojsija Izraelcima

Konačno, cijelo događanje je Bog započeo i vodi ga. Gorućim grmom, koji ne može izgorjeti, ali budi Mojsijevu znatiželju i zanimanje (r 2-3). Ovaj prvi, nazovimo ga vizualni, kontakt sa slikom s jakim simboličkim sadržajem bio je vrlo kratak: Sljedeći je kontakt ništa manje impozantan, ali je akustički: Bog zove Mojsija po imenu. (r.4) Po svojoj riječi, po ovom glasu on je bio odmah prisutan. To označuje veliku blizinu prema ljudima, no s druge strane se očituje i odstojanje i nedokučivost. Jer se Bog na ovom mjestu pokazuje, ono je sveto. Iz toga nastaje obaveza za ljude da ga drže svetim i čistim.

            U samopredstavljanju (r.6) Bog se izričito identificira kao Bog praotaca. I tada ulazi s Mojsijem u intenzivan  razgovor  i pri tom se pokazuje kao  netko tko sluša, gleda i duboko simpatizira. To znači Bog koji suosjeća i koji trpi zajedno sa svojim narodom. I sudjeluje na teškoj sudbini svoga naroda i želi je okrenuti na dobro ( r. 7-9). To konkretno znači da će ih osloboditi egipatskog ropstva i uvesti u obećanu zemlju budućnosti. Pri tom Mojsije treba biti njegovo oruđe. (r 10). Mojsije najprije misli da nije dorastao ovoj zadaći (r.11). Njegovo prigovaranje i sumnje Bog stavlja na razinu odnosa: „Ja sam s tobom"  (r.12) Iako izgleda da se Mojsije dragovoljno prihvatio ove zadaće, ostaje jedno goruće pitanje: „A tko si ti, Bože?"  I na to mu Bog objavljuje svoje ime: „ Ja sam onaj koji jesam."  (r.14) Na prvi pogled to nije nikakvo ime, već je to prije program. Bog najprije objavljuje „tko", a ne kako svoga bića. Mnogo je ovdje otvorenog, zagonetnog, nedostupnog, izgleda kao da je ovdje Bog htio sačuvati svoju slobodu. U r. 15 će se stvarno spomenuti njegovo ime - Jahve. Ovo ime trebaju Izraelci, u budućnosti, zazivati. Sadržajno, riječ Jahve dolazi iz glagola hjh , a to je opisno rečeno u imenu Jahve.

Pozdrav:

Gospodin, koji svakog pojedinog zove u svoje kraljevstvo, neka bude s vama.

 

Uvod:

Descendentibus - onima koji silaze - je posvećena mala kapela na obroncima brda Tabor za koje se drži da je brdo preobraženja. Ovo nas treba potaknuti na razmišljanje da naši životni putovi imaju samo malo trenutaka osunčanih i lijepih visina. Većina tih putova vodi po nizinama svagdašnjice, po običnim banalnim stvarima. I kad god se orijentiramo prema Isusu i idemo svojim putem, naši putovi neće zalutati, nego će voditi u život.

Promislimo u čemu smo mi, proteklog tjedna, lutali i  molimo Gospodina da nam oprosti

Molitva vjernika:  /preporuča se pjevati: Bože, daj mir jedinstvo

Gospodine Isuse Kriste prije nego što si ušao u svoju uskrsnu slavu, trebao si proći putem poniženja i muke. U našim potrebama vapimo k tebi:

 

v      Daruj svim ljudima koji zdvajaju u tminama svoga života trenutke svjetla, molimo te

v      Jačaj u vjernim ljudima vjeru, povjerenje u tvoga Boga i Oca, molimo te

v      Pomozi svima koji ne mogu vjerovati da nađu smisao života i da se njega drže, molimo te.

v      Daj da mi kršćani budemo, svojim životom, svjedoci nade koja nadilazi ovaj život i prelazi u vječnost, molimo te

v      Podari našim pokojnima radost tvoje slave - molimo te

v      Iznesimo u tišini svoje potrebe i molitve:

 

Bože, Oče  Gospodina našega Isusa Krista i svih ljudi, pomozi svima nama da ovako mislimo i radimo i tako nađemo život kojega prosvjetljuješ u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.

Pozdrav

Milost Gospodina našega Isusa Krista, ljubav Boga Oca i zajedništvo Duha Svetoga neka bude sa svima vama.

Uvod

Pod posebni blagoslov trojstvenoga Boga stavimo danas, na prvu nedjelju korizme ( na koju vas sve srdačno pozdravljam) i cijelo pokorničko vrijeme. Pripazite malo, makar danas, na Zbornu molitvu. Zbijenim riječima govori se ono što je cijelo pokorničko vrijeme i što nam želi donijeti: to je svetih četrdeset dana; oni su dar Božji, on nam dolazi u susret da bismo Isusa dublje upoznali i življe u njega vjerovali. Na taj će način njegova snaga otkupljenja i spasenja na nama i u nama  biti učinkovitija.

Neka nas Bog, u svom milosrđu, tako sada pripremi da se to i vidi na našem životu: Bog nam je darovao blagoslovljeno vrijeme, vrijeme obraćenja i pokore.

Priznajmo, iskreno pred Bogom i jedan pred drugim, da smo sagriješili i da nam je potrebno oproštenje.

 

Molitva vjernika

(kroz korizmu bi bilo poželjno molitvu vjernika pjevati: Bože, daj mir jedinstvo)

 

Pozdrav:

Bog i Gospodin koji nam želi biti izvor života, neka bude s vama.

 

Uvod:

Učili smo da se ne povjeravamo svakom čovjeku. U naša loša iskustva ne spadaju samo ljudi s kojima smo doživjeli nešto ružno, koji su nas razočarali, nego i stvari od kojih smo uzalud očekivali sreću.

Prorok Jeremija nam, u 1. čitanju, govori o povjerenju u Boga koji jedini čini da nam život uspije. U evanđelju Isus opominje bogate i site koji misle da su svoju sreću osigurali.

U zbornoj molitvi ćemo moliti Gospodina da nam dade srce koje će biti spremno Boga prihvatiti i u njega imati povjerenja.  S tim povjerenjem  molimo ga za oproštenje grijeha.

 

Molitva vjernika

Bože, naš Oče, u mnogim nesigurnostima našega života, stavljamo svoje povjerenje u tebe. I zato te sada, puni pouzdanja, molimo:

 

v  budi uvijek blizu, svojom snagom i mudrošću,  našem svetom ocu, papi Benediktu, da može jačati u vjeri sve zajednice, molimo te

v  budi uza sve one koji su u nevolji, daj da i mi svojim snagama umanjujemo tu bijedu, molimo te

v  probudi odgovornost svih onih koji trebaju, u politici i privredi, donositi odlučujuća rješenja, molimo te

v  uvedi u svoje kraljevstvo pravde i mira sve naše pokojnike i daj da uživaju u tvojoj slavi, molimo te

 

Dobrostivi Oče, sve te to molimo po Isusu Kristu, čija je radost boraviti s ljudima. On živi s tobom i Duhom Svetim kroz sve vijeke vjekova.

 

Pozdrav:

Milost Gospodina našega, koji vas je pozvao, neka bude sa svima vama.

 

Uvod:

Sestre i braćo, sakupili smo se ovdje da slavimo susret sa Gospodinom našim, Isusom Kristom. On jedini svet, on jedini Gospodin je sada među nama.

Tog Boga možemo sada doživjeti u njegovoj riječi i kruhu pričesti u kojem nam se sam dariva. Da, ako se pred Bogom otvorimo, onda će doći do susreta, koji nas može promijeniti, kao što je  promijenio proroka Izaiju, Pavla ili kako je promijenio Petra. To nam žele pokazati današnji tekstovi.

Prije nego poslušamo riječ Božju i slavimo Kristovu žrtvu, stavimo se pred našeg uzvišenog i milosrdnog Boga i molimo ga za oproštenje.

 

Molitva vjernika:

Sveti Bože, pred tobom smo svi mi grješnici, koji trebaju tvoje milosrđe. zato te molimo:

 

v  posveti svoju Crkvu i daj da u njoj raste živa vjera u tvoju radosnu vijest, molimo te...

v  Blagoslovi zemlju i daj da svi narodi i sve rase nađu pravi mir, molimo te

v  Smiluj se nevoljama ovoga svijeta i pokaži ljudima putove k pravednom dijeljenju dobara, molimo te

v  Tješi nas svojom Riječju i daj da postanemo glasnici tvoje ljubavi, molimo te

v  Primi u svoj mir naše pokojnike i daj da nađu vječnu radost kod tebe, molimo te.

v  U tišini iznesimo svoje osobne molitve i želje Gospodinu....

 

Homiletsko razmišljanje nad biblijskim tekstovima

Prvo čitanje ( Jer 1,4 - 5. 17-19)

Isječak iz proroka Jeremije nam nudi pogled u život proroka. Najprije pripovijedanje o proročkom pozivu. Izgleda kao da je Jeremija svjestan svoga proročkog poziva i to od početka svoga života i od tog poziva nije bilo nikakvog odstupanja. Ova misao bi mogla dovesti do toga da se u homiliji razvije misao da svaki čovjek ima svoj poziv kojega ne može izbjeći. A to bi se moglo shvatiti kao nekakvo predodređenje. To bi značilo da nema nikakvog slobodnog odlučivanja, da nema slobode. Sve je određeno. Ovakvo promatranje ne uzima u obzir kompleksnost  protivljenja i u Jeremijinoj osobi. S pozivom (zvanjem) nije baš tako. Nije baš sve unaprijed određeno, kao da se ne mogu braniti, ne trebam se jednostavno uklopiti. Nego, trebam se suočiti s onim što shvaćam kao svoj poziv, svoje zvanje.

Proroci su ljudi koji osjećaju da, u određenim situacijama, ne mogu šutjeti. I doživljavaju da ih Bog potiče na ovakvo postupanje.  A to baš ne ide tako  lako, bez sukobljavanja s tim Bogom koji nas želi pozvati u tu zadaću. To poznamo već od Mojsija. Tako se i Jeremija najprije opire, ali onda primjećuje da se ne može izvući od zadaće. Sili ga da proročki govori, čak i onda kad on to ne želi: „Doista, riječ mi Jahvina postade na ruglo i podsmijeh povazdan. I rekoh u sebi: neću više na nj misliti, niti ću govoriti u njegovo ime. Al' tad mi u srcu bi kao rasplamtjeli oganj, zapretan u kostima mojim: uzalud se trudih da izdržim, ne mogoh više." Za homiliju ovo može biti element koji se dade dobro iskoristiti.

Imam osjećaj, trebao bih u ovoj situaciji nešto reći, zauzeti stanovište, nešto činiti. Onda ne činim ništa, jer mi je neugodno, mislim: ne isplati se. To će mi donijeti podrugivanje i podsmijeh ili možda ponižavajuće reakcije. To već počima kod  „uličnog miješanja", a vrijedi u mnogim područjima u i izvan Crkve. Ne trebate se uvijek slagati s onim što reknu papa, biskupi ili župnici, ali vrlo se teško izdignuti iz mnoštva i pokazati da imate sasvim drugačije mišljenje. Jeremija je to doživio na vrlo intenzivan način. A ipak ne može iz svoje kože. Mislim da je to iskustvo koje opisuje riječima: „Prije nego sam te oblikovao u majčinoj utrobi, ja sam te poznavao."(1,4) To je izraz svijesti : to je moj put, moj poziv.

S ovim DA svome pozivu čovjek ne stoji sam. K tome dolazi i obećanje  koje se nalazi u našem tekstu u recima 8 i 9 (ispušteni redci od 6 - 16 opisuju viđenje u kojem Jeremija vidi što ga čeka ) Jeremija se ne smije plašiti suprotnosti koje će ga susretati, ne smije pokazati nikakav strah. No, to ne znači da će sve „proći dobro"  To znači da će on, pozvan, dobiti snage da nadvlada sve opasnosti i napade pa čak i pokušaje ubojstva (pogl. 38). Ne baš lagan život!

 

Pozdrav:

Gospodin, koji nas je po krštenju pozvao u jedan narod, neka bude s vama.

 

Uvod:

Crkva, ovih dana, moli za jedinstvo kršćana. Trpimo zbog razdijeljenosti i sporosti na putu sjedinjenja. Usprkos svemu ima znakova nade: riječ Božja koja nije izgubila svoju oslobađajuću snagu. Mnogi su čuli za tu vijest od različitih, odvojenih Crkava pa su i na taj način upoznali svu tragediju ljudskog grijeha, ali i upoznali poruku koja dolazi od početka života. Svi mi možemo doći na izvor života ako se, kajući se za grijehe, otvorimo riječi Božjoj.

 

Molitva vjernika:

Pomolimo se Isusu Kristu koji nas je po krštenju ukorijenio u jedno jedinstveno tijelo i pozvao u zajedništvo brojnih sestara i braće. Isuse Kriste:

 

v  Pozvao si ljude u zajedništvo s Bogom Ocem: ispuni  Duhom Svetim sve koji se trude oko jedinstva kršćana, molimo te

v  Podari svim kršćanskim zajednicama želju drugoga bolje upoznati, molimo te

v  Daj da Božju riječ slušamo otvorena srca, daj da se obratimo ondje gdje smo izdali naše poslanje i zatajili poziv da pripadamo tvome narodu, molimo te

v  Daj da, s poštovanjem, susrećemo sve ljude koji traže Boga i daj da im budemo pomoć na tom putu, molimo te

v  Ovoga časa mislimo i na žrtve katastrofalnog potresa na Haitiju, preminulima udijeli svoj pokoj, ranjenima što prije ozdravljenje, a svima otvori srce za brzu i efikasnu pomoć molimo te.

v  Obdari naše pokojnike radošću zajedništva s tobom, nagradi ih za sve što su učinili za život u našoj zajednici, molimo te

 

Misno slavlje:

Pozdrav:Gospodin, koji nam se u Novom savezu objavio i daruje svoju slavu, neka bude s vama.

 

Uvod:Nakon krštenja u Jordanu Isus objavljuje svoju slavu  i na svadbi u Kani. Svojim prvim "znakom",

čudom on upućuje na svoje zadnje čudo, na svoj zadnji znak, kojim je "njegov čas" došao do kraja, u kojem je sklopio savez sa Čovječanstvom u svojoj krvi. Ovdje smo došli da se na to podsjetimo, da to produbimo i da to obnovimo.

K tome spada i stalno nastojanje kršćana za jedinstvom. Molitvena osmina pred blagdanom Obraćenja sv. Pavla je znak da samo u Kristu tražimo zajednički put i povjerimo se, danas kao i nekada, njegovoj vlasti da se obratimo i tako pridonesemo jedinstvu.

Molitva vjernika:

I.

Sjedinjeni u Kristu Isusu po vjeri i krštenju, obratimo se Bogu, našem Ocu, darovatelju svakog dobra.

 

v  Podaj svima koji u Krista vjeruju jedinstvo u životu i službi u Crkvi, molimo te

v  Podari  svojim duhom spoznanja i istine sve koji se trude oko jedinstva vjerske nauke, molimo te

v  Daj da svi koji trpe zbog podvojenosti u vjeri nađu mir i kršćansku toleranciju, molimo te

v  Vodi sve koji su odgovorni za dobrobit društva svojim Duhom  jedinstva i slobode prema zacrtanom cilju molimo te

v  Podari svim pokojnima koji si pozvao na nebesku Gozbu, vječnu sreću u tvome kraljevstvu molimo te

 

Jer si ti Bože, Bog života , mira i ljubavi, koji si nam se objavio u Duhu Svetom po Isusu Kristu Gospodinu našemu.

II.

Svi smo mi velika Božja obitelj koja se brine o svakom pojedinom članu, i ne gubimo iz očiju bilo kojeg člana koji je u potrebi. Zbog toga i možemo moliti:

v   Podari svojoj Crkvi novu životnu snagu, da ostane sposobna, živjeti i djelovati po duhu Evanđelja...

v   Vodi sve odgovorne u državama i među narodima, da svim silama nastoje slijediti pravdu i mir...

v   Prati naše obitelji, roditelje i djecu, da im sve više i više uspijeva živjeti u zajedničkom povjerenju jednih prema drugima...

v  Budi bliz onim obiteljima koji se nalaze u teškoćama, da i u tim teškim situacijama nađu put k pomirenju i poboljšanju međusobnih odnosa.....

v  Blagoslovi naše mlade i mlađe odrasle koji se spremaju za vjenčanje. Podari im duha povjerenja i vjernosti

 

Pozdrav: Gospodin Isus Krist, Duhom pomazan, neka bude sa svima vama

Uvod

Božićno vrijeme završava. Govorili smo o Božjem dolasku u naš svijet. Osjećamo li uopće da je On došao?

Neki su možda očekivali vidljivi, opipljivi Božji zahvat, da će sve okrenuti na dobro i ostali razočarani, jer se to nije dogodilo. Drugi su stajali (makar kratko vrijeme) začuđeni pred jaslama, pred Bogom koji je kao nemoćno dijete došao na svijet.

Današnja čitanja nam govore o jednom podnošljivijem iskustvu doživljaja Boga. Djelomično je tiho, neprimjetno, djelomično jako privlačno.  To je iskustvo ljudi koji u sebi osjećaju djelovanje Duha Božjega. To je onaj Duh koji ljude prati i daje im snage za ispunjenje, kako malih, tako i velikih životnih zadaća. To je onaj Duh kojega smo, po sakramentu krštenja, primili i želi u nama uvijek biti živ i prožimati naš život.

Dopustimo Bogu da se u nas vrati. Otvorimo se djelovanju njegova Duha, koji sve oživljava i čini novim.

Molitva vjernika

 

Molimo za Duha Božjega, koji može u nama i u svijetu sve oživjeti i učiniti novim.

 

v  Za sve ljude, koji traže znak Božji u svijetu i u ljudima - molimo te

v  Za sve ljude koji su u našoj župskoj zajednici, posebno za djecu i mlade - molimo te

v  Za sve one koji su zaboravili na svoje krštenje - molimo te

v  Za narode koji trpe zbog ratova i nasilja, ugnjetavanja i nepravednih odnosa - molimo te

v  Za ljude koji se u svojim obiteljskim ili poslovnim obvezama osjećaju osamljeni i napušteni  - molimo te.

v  Za one koji su teško bolesni ili trpe veliko razočaranje - molimo te

v  Za naše pokojne koji su se tebi pridružili u smrti, privedi ih k slavi uskrsnuća, posebno one koji ovog tjedna imaju ishodnji dan.

 

Bože, ti si nas izabrao kao svoje sinove i kćeri, želiš nas uvesti u život. Zahvaljujemo ti i slavimo te, po tvome Sinu, u Duhu Svetom sada i u sve vjekove.

Pozdrav :Isus Krist u kome se očitovala slava Božja na zemlji, neka bude sa svima vama.

 

Uvod

Danas je svečanost Bogojavljenja. Betlehemsko dijete, čije smo rođenje slavili na Božić, nije samo izraelski Mesija, on je svjetlo poganima, spasenje svim narodima. Kao njihovi zastupnici, dolaze danas pred jaslice, mudraci ili kako ih mi nazivamo Tri kralja,  da mu se poklone.

Ovaj se blagdan još zove Epiphania. Ova grčka riječ znači: iz skrivenosti nastupiti na svjetlo dana. Da, Božja skrivena slava je, po Isusu Kristu, postala vidljiva. U djetetu u jaslama, pred kojim klečimo, svijetli Božje svjetlo u tamu našeg svijeta.

Molimo ga da u našim srcima i našoj duši ukloni tamu koju smo grijesima nanijeli:

 

Molitva vjernika

Bože, naš Oče, ti ljubiš sve ljude i želiš im darovati svoje spasenje. Zato si poslao svog sina Isusa. Po njemu te molimo:

 

v  Daj da radosna vijest o tvojoj očinskoj dobroti dopre do svih ljudi i onih koji je još nisu čuli, - molimo te

v  Udijeli misionarima, misionarkama i svima koji rade u misijama radost zbog njihovog djela i pomozi im kad dožive razočaranja, - molimo te.

v  Daj nam razumijevanja i dobrohotnosti prema svima koji su drugačiji od nas, - molimo te

v  Daj da naši pokojnici, nakon zemaljskog putovanja, dospiju k tebi u vječnu domovinu -molimo te

Meditacija

 

Oni su vidjeli gdje njegova zvijezda izlazi

I zato su krenuli na put

Nisu slijedili neku viziju ili utvaru

Nego su proroštvo slijedili.

 

A mi smo vidjeli sve njegove glasnike

I mi smo krenuli na put

Nismo slijedili prazne parole

Nego smo pošli za Radosnom viješću

Jeste li ikada telefonirali Bogu?

 

U početku bijaše Riječ

i Riječ bijaše kod Boga

i Riječ bijaše Bog.

I Riječ je tijelom postala

i prebivala među nama.

I vidjesmo slavu njegovu

slavu koju ima kao Jedinorođenac kod Oca

pun milosti i istine.(Iv 1,1; 14)

 

Sigurno još ima ljudi koji nemaju telefona. Ipak, većina ga ima. I zato moje pitanje «jeste li već telefonirali Bogu?» Odgovorit ćete mi: «To je nemoguće, Bogu se ne može telefonirati.» Ipak, budimo oprezni, jer u psalmu 50, 15 se kaže «i zazovi me u dan tjeskobe».

 

Slušao sam neke mlađe roditelje koji su u religioznom okruženju organizirali slobodno vrijeme djece. Pri tom je bilo govora da su s djecom razgovarali i ovom stihu psalma, a onda su se djeca počela igrati. Sva su djeca imala igračku-telefon kojim su nazivali Boga. Birali su broj 50-15, broj ovog stiha psalma. Jedno dijete je govorilo: «Halo, Marija, je li tu tvoj sin?» (djeca ponekad imaju bolju teologiju od nas odraslih)

 

Zato, još jednom pitanje jeste li već nazivali Boga da biste mu, u situaciji kakva je djeci vlastita, povjerili svoju nevolji? Ako ste to činili, vjerojatno ste iskusili da se na drugom kraju nije nitko javljao i zato biste mi odgovorili: «Dogodilo mi se, kao i djeci, s telefonom-igračkom, Bog je samo u mojoj fantaziji tu. U stvarnosti, ne čujem ništa.»

 

Ipak se moramo zamisliti nad onim što nam Biblija, od početka do kraja, naviješta, a taj navještaj glasi «Bog govori». On nam govori, prije svega, u Isusu Kristu. O njemu nam govori Ivanov prolog, on je Riječ koju nam Bog Otac govori. I dalje se govori da je ta «Riječ postala tijelom», a to opet znači da je postao čovjekom. Dakle, tko želi čuti što nam Bog govori, taj mora ići Isusu Kristu.

 

Pozdrav:Bog, Gospodar vremena i našeg života, neka bude s vama

Uvod

Najprije svima vama želim, od srca, i blagoslovljen početak nove građanske godine.

Na ovo novogodišnje jutro pred nama leži neotvoreni kalendar.Knjiga sa 365 praznih stranica. Mi ćemo ga ispunjati našim životnim povijestima, iz dana u dan. To će biti šarena knjiga, u bojama kao što je i naš život. Tu će biti i radosnih trenutaka, ali isto tako i dosade, i gubitaka; povijesti o ljubavi i patnji, o rođenju i smrti, o pobjedama i porazima. Sve će to ispunjati knjigu kalendara. Nitko ne zna kako će putovanje, kroz ovu godinu, završiti, nitko ne zna hoće li doživjeti konac ovog putovanja kroz godinu.

Mnogi su naši suputnici išli ovim putem. Crkva, danas, na poseban način, kao suputnicu slavi Mariju, Majku Božju koja je rodila onoga koga Biblija naziva „Emanuel" - Bog s nama.

Kratkim, jezgrovitim zazivom: „U ime Božje" su nekada ljudi započimali važne stvari. Tako i ja sada mislim da je vrlo važno  i novu godinu tako započeti. Zato sve vas pozivam ovu godinu i ovo bogoslužje započeti: u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Da bi Bog bio s nama potrebno je da i mi budemo s njime, zato ga sada molimo za oproštenje ako do sada nismo računali na njega:

 

Molitva vjernih

 

Ime Božje stoji nad našim životom, u imenu Isusovom smo kršteni, tako u ime Božje idemo u novu godinu i zato molimo:

 

v  Za kršćane i Crkvu: da u ovoj godini vjerodostojno idu Isusovim putem i da druge ljude oduševljavaju za ovaj put - molimo te

v  Za narode zemlje da u ovoj godini cvjeta mir i da se naprave koraci  prema više pravde i slobode za ljude: - molimo te

v  Za ljude koji su različitim nevoljama, čije su životne šanse ugrožene, da se u ovoj godini njihovo stanje poboljša, te im zasja nova nada u životu: - molimo te

Pozdrav

Uvod:

U nekom čovjeku kojeg dobro poznajemo, opet i opet ćemo otkriti neočekivane dubine. Tako Josip i Marija,  u jeruzalemskom hramu otkrivaju da je dvanaestogodišnji Isus pozvan vršiti volju Oca nebeskoga. Ovo vršenje volje nebeskog Oca bi trebao biti  životni program svake kršćanske obitelji. To možemo naučiti i sada pogledom u svetu nazaretsku obitelj. Najvrjedniji dar kojega roditelji mogu dati svojoj djeci jest da sami primjerno žive, onako kako bi trebalo ostvarivati volju Božju u svagdašnjem životu.

Molitva vjernika

Gospodine Isuse Kriste, ti si nas učio da, riječju i djelom, izvršavamo volju nebeskog Oca. U punom povjerenju u tebe ti govorimo, ovog svečanog trenutka.

 

v  Za sve kršćanske Crkve na cijelom svijetu, daj da daju,  kao „Božja obitelj", vjerno svjedočanstvo tvoje ljubavi  - molimo te

v  Za sve koji nose odgovornost u Crkvi i u društvu, podaj im mudrosti i umješnosti da rade na dobro obitelji u društvu , - molimo te

v  Za mlade kršćanke i kršćane, koji hoće izgrađivati budućnost Crkve, potakni ih u njihovoj radosti i oduševljenju izgrađivati bolje i življe zajednice  - molimo te

v  Za djecu koja ne doživljavaju roditeljsku ljubav, pošalji im dobrih ljudi, koji će im pokazati povjerenje, sigurnost i poštovanje, - molimo te

v  Za sve pokojne iz naše župske obitelji, posebno za našu pokojnu rodbinu, a na poseban način one koji kroz ovaj tjedan imaju ishodnji dan,  primi ih u svoj nebeski vječni mir. - molimo te

 

Tebi, Gospodine Isuse Kriste, neka bude hvala i slava, jer si nam objavio ljubav i čovjekoljublje Boga Oca. Tebi hvala u vijeke vjekova

 

Pozdrav: Isus Krist koji je snaga svojih svjedoka, neka bude s vama.

Uvod:

Blagdan svetog Stjepana daje našoj božićnoj radosti uskrsni ton. Sin Božji je postao čovjekom da bi nas oslobodio okova grijeha. Po svojoj smrti i uskrsnuću donio je u svijet novi život. Stjepan je slijedio primjer svoga Učitelja. I on je, poput učitelja, umirući molio za svoje progonitelje. Božić i Uskrs idu zajedno. Tko vjeruje i ispovijeda da je Isus Sin Božji, mora poći putem patnji. Ali će onda i imati dijela na njegovom konačnom ispunjenju

Sada slavimo žrtvu životnog predanja našeg Gospodina i želimo se na to pripraviti moleći:

 

 

Molitva vjernika

Gospodine Bože naš, ti si poslao na svijet svoga Sina da mi, po njemu, dođemo u vječni život. Vapimo k tebi iz nevolja našega života:

 

v  Podaj snagu svim krštenicima da svjedoče, uvijek i svuda, tvoju ljubav - molimo te

v  Budi uz one koji, zbog vjere, trpe razne posljedice i progonstva - molimo te

v  Daj da narodi rastu u međusobnom miru, povjerenju i napretku - molimo te

v  Probudi, i u našim danima, muževe i žene koji će poput svetog Stjepana nesebično služiti drugima -  molimo te

v  Daj svima onima kojima je povrijeđeno ljudsko dostojanstvo da budu spremni oprostiti onima koji su ih povrijedili:  - molimo te

v  Uzmi sve nevine žrtve nepravednih nasilja u svoje nebesko kraljevstvo.

 

Ti si se Gospodine, postavio na stranu ljudi. Ti poznaš naše brige i ideš s nama našim putovima u Isusu Kristu. Po njemu te hvalimo i zahvaljujemo ti sada i u sve vijeke vjekova.

 

Pozdrav: Živa riječ Božja je postala čovjekom, živio je našim životom i postavio se uz čovjeka.

Njegov mir neka bude s vama.

 

Uvod:Svima vama koji niste noćas slavili Misu Kristova rođenja, želim od srca: Na dobro vam

došlo Porođenje Gospodinovo, a svima skupa želim sretan i veseo dan Božića.

Ljudi slave rođendane onih koji ih, na poseban način, povezuju, onih koji su im posebno blizu. Danas slavimo rođendan Gospodina Isusa Krista, u kojemu se vječni Bog nerazdruživo povezao s ljudima.  Danas slavimo vezu ljubavi između Boga i ljudi koji je, po djetetu u jaslama, za nas postao tijelo i krv, čovjek s kojim možemo govoriti. Danas slavimo učovječenje Riječi Božje i tako nas potiče na ljudsko djelovanje i postupanje. Danas slavimo Božić, najljudskiji blagdan od svih naših blagdana i molimo Boga koji je postao čovjekom, Isusa Krista za njegovo milosrđ, da mi sami postanemo još svjesniji našeg ljudskog dostojanstva.

 

Molitva vjernika

 

 

Isusov rođendan ne želi nikoga ostaviti sama. Po njemu smo mi međusobno povezani, po njemu možemo i jedan za drugoga moliti.

 

v  Za Crkvu kojoj je riječ Božja povjerena da je dalje prenosi  -  molimo te.

v  Za one koji su na vlasti u svijetu, od kojih ljudi očekuju djela mira -  molimo te

v  Za sve odbačene, prezrene, za one koji traže dom i domovinu gdje bi mogli čovječnije živjeti- molimo te.

v  Za svu djecu, svih zemalja svijeta koja su ovisna o brizi roditelja, učitelja, odgojitelja i svih nas - molimo te.

Pozdrav:- Isus Krist je postao naš brat. On neka bude sa svima vama.

 

Uvod:Ovdje smo se okupili da slavimo rođendan . Slaviti rođendan znači zahvaljivati za dar

Života. Danas ne slavimo bilo kakav rođendan, nego odlučujući rođendan za sve nas. "Dijete nam se rodilo, Sin nam je darovan." Pjevamo, s cijelom Crkvom, ispunjeni radošću.On je Spasitelj, Gospodin, spasenje za nas i za sav svijet. Njega pozdravimo u našoj sredini, moleći ga za oproštenje.

 

Molitva vjernih

Danas nam je rođen Spasitelj, Krist Gospodin. Obratimo se njemu koji je darovao nadu svemu svijetu:

v  Molimo za sve, koji sada s nama slave Isusov rođendan da nas On obdari svojim mirom

- molimo te

v  Molimo za sve one kojima ova poruka Božićne noći više ništa ne znači, neka ih on pohodi svojom blizinom - molimo te

v  Molimo za sve one koji su osamljeni i žalosni i ne osjećaju ništa od Božićnog svjetla, neka im njegov rođendan donese tračak svjetla - molimo te

v  Molimo za sve koji trpe zbog rata, svađa i ne osjećaju ništa ove noći od mira, neka ih on posjeti svojim mirom - molimo te

v  Molimo i za one do kojih još nije doprla vijest o Božićnom rođendanu. Posjeti ih svojom radošću - molimo te

v  Recimo Isusu, u tišini, naše osobne molitve i želje....

 

Ti Gospodine, ispunjaš cijeli svijet svojim svjetlom i donosiš svoj mir. Tebi slava i čast u sve vjekove.

 

Pozdrav: Krist, Spasitelj je ovdje. Njegova dobrota i čovjekoljublje neka bude sa svima vama.

Uvod:

Bog progovara nama ljudima. U božićnoj noći probudio je pastire i najavio im veliku radost. Pastiri ustaju i kreću na put, žele tu vijest vidjeti. Dolaze u Betlehem i nađoše dijete i pokloniše mu se.

U ovom liturgijskom slavlju radosna vijest se nama upućuje. Ona želi i nas pokrenuti, učiniti nas tražiteljima, pustiti nas da nađemo da bismo se i mi uklopili u veliku hvalu Bogu,  jer je poslao svijetu Spasitelja. Pokazao nam je svoju ljubav i s nama dijelio naš život, sa svim njegovim visinama i dubinama.

Molimo ga za oproštenje što ga nismo dovoljno ozbiljno shvaćali.

 

Molitva vjernika

Isus Kriste, Spasitelju svijeta molimo te:

 

v  Za cijelu Crkvu, na čelu sa Svetim ocem  Benediktom i biskupom našim Slobodanom i za cijelo kršćanstvo da svi mi njegovu riječ slušamo, da dopustimo da nas pokrene i da je dalje prenosimo, - molimo te

v  Za vlastodršce, utjecajne u svijetu da učine sve kako bi njegovo spasiteljsko djelo proširili u svijetu  i tako donijeli mir i sreću svim ljudima, - molimo te

v  Za sve ljude koji se osjećaju razočaranima, prevarenima, napuštenima da osjete koliko su vrijedni, - molimo te

v  Za sve koji misle da mogu zaslužiti svoje vječno spasenje, učini da povjeruju tvojoj milosti i da imaju povjerenja u tebe, - molimo te

v  Za sve koji su gurnuti na rub društva, koji se osjećaju nepoželjnima da smiju iskusiti da se ti upravo njima obraćaš i da poruku ljubavi i njima upravljaš, - molimo te.

v  Za nas ovdje prisutne, da ti poput pastira dopustimo da nas izvadiš iz naših svagdašnjih dužnosti i zadaća, da te možemo tražiti i naći, - molimo te

v  Za naše pokojne, uvedi ih u vječnu domovinu kojoj se svi mi nadamo, - molimo te

 

Tematska

Božić je nekada, na poseban način, bio blagdan djece.  To je bilo nekada. Danas mi se čini da je to postao blagdan odraslih. To se vidi po policama, izlozima, reklamama.

Nekada je radost odraslih bila da daruju malene, mislim da moram ustvrditi kako se danas, uglavnom, ide za tim kako će odrasli jedni druge razveseljavati.

Možda je to i stoga što brojni odrasli nemaju djece koju bi mogli darivati. Na to je hitno reagiralo sveopće vladajuće tržište.

Brojne zemlje u Zapadnoj Europi, a i Hrvatska, imaju sve manje djece. Tako je i tako će još dugo ostati.  Europa stari, Hrvatska stari! U Evropi se zatvaraju dječji vrtići, ne samo zbog troškova, nego jer nema djeca, a mislim da to uskoro čeka i naše dječje vrtiće i škole na Braču i ne samo na Braču!

Jednostavno premalo djece!

Na to utječe i politika, jer se jasno vidi da se približava kolaps socijalnog sistema.

Imati djecu, danas je preskupo. To je osnovni prigovor zašto nema više djece. Rodiljama se sve više uskraćuju prava.  Zar je prije bilo drugačije? Zar djeca nisu uvijek koštala, zar nisu bila financijsko opterećenje? Onda bi bogatije zemlje trebale imati više djece nego siromašne! No, to nije tako. Majke koje imaju malu djecu dolaze u suprotnost sa svojim  zanimanjem, poslom. Tome politika želi pomoći uvađanjem cjelodnevnih jaslica. I pitam se da li sve to ide u korist djece? Čini se da je privreda i privredni rast važniji od djece. Žene trebaju biti slobodne da bi mogle raditi i doprinositi bruto socijalnom rastu.  Nemam ništa protiv.

Samo, ako društvo  kao rad priznaje jedino ono što donosi novac, onda se ukida svako odvajanje za rodilje ili dječji doplatak  da bi se što više zaradilo. Posljedica ovakve politike je da se gubi vrijednost, cijena, ugled obitelji. I ljude koji na to upozoravaju se, u medijima, ocrnjuje, baca na njih svako blato, a pred kamere dolaze neki ljudi koji hvale jedan sasvim drugačiji život. To me tjera na razmišljanje.

Postoje privredne i društvene krize, postojale su uvijek i bit će ih dokle god bude svijetom vladao novac. I one imaju svoj odjek na broj djece. Sigurno: takvih je problema bilo uvijek.

Čini se da je problem mnogo dublji.

Poveznice za liturgiju i navještaj

a) Radost ili žurba?

Da li se radujem da se blagdan tako približio? Mogu li ja Spasitelja očekivati tako kao što suha, žedna, zemlja, napuknuta čeka juta rosu i obilnu kišu?  ? Ili sam uzrujan i zabrinut usprkos dobrim odlukama za vrijeme došašća, a dani su projurili i ja ne znam kakav bi mi trebao biti Božić. Konačno, često mi se događa da su posljednji sati na Badnji dan  ispunjeni svim i svačim: kupovanje, kićenje crkve, ispovijedanje.. pripreme... sve to treba svladati. Liturgija četvrte nedjelje došašća nas poziva da malo zastanemo, malo se saberemo i da, po mogućnosti, malo  pustimo našu čežnju. Da se promijene naša užurbanost i naši termini i dadu mjesto radosnom iščekivanju.

 

b) Zajedničko slavljenje u opasnosti
Božić je još obiteljski blagdan. Mnogi sanjaju. Mnogi sanjaju  o tome  kako bi božićni blagdani bili skladni obiteljski blagdan, sve pripreme za to, a onda dožive da se taj san opet nije ispunio. Ono što preko godine  ne funkcionira, neće uspjeti ni na blagdane.  Svaki je pojedini član obitelji živio po svojoj glavi, svojim terminima da se nije moglo zajednički ni jesti. Za brojne samce, osamljene Božić budi strahovito veliku čežnju za  zajedništvom.

Zar ne želimo i mi susresti druge u takvoj srdačnoj atmosferi, kao što su se susrele Marija i Elizabeta? Zar mi ne trpimo od nesposobnosti stvaranja veza i odnosa? Zar razlog ne leži u tome, što mi sve moguće nosimo u srcu, samo ne živoga Boga, koji nas osposobljava za susret i odnos. Ako Boga uvedem u ovu situaciju, onda bi od Boga bilo moguće i za ovih nekoliko dana do Božića, i ono što meni ne uspijeva nikako.

Misno slavlje

 

Pozdrav:Krist, Gospodin, koji je bio, koji jest i koji će doći u slavi neka bude sa svima vama

Uvod: