Upoznati Krista, Gospodina: misli o pobožnosti prema jaslicama
Georg Alois Oblinger
Würzburg, 17. prosinca 2010. (Tagespost.de / ZENIT.org) .- Uz Božić idu i jaslice. Naši stanovi i kuće skoro se ne mogu zamisliti bez njih. U nekim mjestima se ulaže velik trud kako bi se u njih ugradile razne panorame okolice, s bezbrojnim figurama koje su obučene u, do detalja, razrađenu odjeću.
U rimskoj crkvi Santa Maria Maggiore, se časte Isusove jaslice, iako je njihova autentičnost upitna. Čak je sv. Ignacije Loyola ovdje proslavio svoju mladu misu na Božić 1538., jer mu je nije bilo moguće slaviti u Betlehemu kamo je mislio otputovati (ovdje je i blaženi Alojzije Stepinac, također slavio svoju,mladu misu op.prev). Intenzivna pobožnost, a od toga i gradnja jaslica zapravo ima svoj početak, 1223., kada je sveti Franjo Asiški u šumi Greccio, od živih ljudi i životinja, prikazao scene jaslica i tu je slavio Božić, za što mu je, tada, bila potrebna papina suglasnost.
Oko 1500.- te godine, razvija se, uglavnom u ženskim samostanima, takozvano "zibanje djetića" za što se upotrebljavala jedna lutka kao Mali Isus i drvena kolijevka. Tek od 1600. godine bilo je uobičajeno postavljanje jaslica, s djetetom Isusom. Kućne jaslice su se najprije počele postavljati u plemićkim obiteljima, ali su se ubrzo proširile i na seosko stanovništvo. Iz Italije je običaj prešao u Tirol, a u 17. stoljeću, i u Njemačku. Danas, velika grana industrije živi od proizvodnje jaslica i pripadajućeg materijala. Osim toga, dobar broj hobista ili kolekcionara iz hobija grade jaslice ili ih sakupljaju.
Jasle su postale, uz križ, klasičan simbol kršćanske vjere. I s je pravom tako, jer je upravo po djetetu u jaslama nastala prekretnica u sakralnoj umjetnosti. Za Židove vrijedi i danas starozavjetna zabrana slika: "Nemoj napraviti za sebe slike idola." (Izl 20,4 i Pnz 4,16) Ovu zabranu može dokinuti samo onaj koji ju je i naredio, dakle Bog sam. U utjelovljenju, Bog sam stvara sliku o sebi. Isus Krist je "slika Boga nevidljivoga" (Kol 1, 15). Dakle, dijete u jaslama je prva slika Božja. Nije ni čudo da se ovo prikazivanje ubrzo proširilo po cijelome svijetu i, uz križ, postalo najčešća, slikom prikazana, kršćanska vjera!
Pad pobožnosti prema jaslicama dogodio se na prijelazu u 20. stoljeće. U njemačkom protestantizmu se postavljalo kritički prema ovom prikazivanju pomoću slika i kipova, pa se razvio običaj božićnog drvca koji bi trebao podsjećati na stablo iz rajskog vrta. Na mnogim mjestima je on potpuno istisnuo jaslice. Oko 1900. je taj običaj zaprijetio u da potpunosti istisne jaslice u katoličkoj sredini, u južnoj Njemačkoj. To je bilo vrijeme župnika Aloisa Burgera (1880-1953), župnika u Hochwangu, u okrugu Günzburg. Švapski seoski župnik i svećenik biskupije u Augsburgu je htio, pošto poto, uz božićno drvce sačuvati i jaslice.
On je pronašao mnoge zainteresirane među seoskim stanovništvom i tako je u veljači 1917. osnovao u Günzburgu, "Udruženje bavarskih prijatelja jaslica" s ciljem nastavka izgradnje jaslica i odstranjivanja od jaslica svega što im ne priliči. Alois Burger je bio njegov prvi predsjednik. Ova inicijativa je imala tako velik uspjeh da su, već u sljedećim godinama, osnovane brojne „udruge jaslica" u samom okrugu i šire. Mnoštvo ljudi se okupilo na pravljenju jaslica i izradi figura i na taj način pokazali ljubav prema božanskom djetetu u jaslama. Odjek njegovog osnivanja je iznenadio čak i samog župnika Burgera, tako da je 1925. predao upravljanje udrugom i uredništvo časopisa udruge „Bavarski prijatelji jaslica" drugima, a on se posvetio svojim pastirskim dužnostima župnika u Hochwangu. Njegov se grob i sada nalazi na mjesnom groblju.
Područje između Krumbacha i Günzburga se i danas naziva „švapski raj jaslica" i privlači brojne prijatelje jaslica i posjetitelje izbliza i daleka pa posjećuju privatne jaslice i one u crkvama. Postoje i redovite izložbe, koje ne svjedoče samo o umjetnosti izrade jaslica, nego daju i svjedočanstvo pobožnosti prema jaslicama i djetetu Isusu.
Jaslice su danas dostupne u svim veličinama i materijalima. Neke su ograničene na Dijete i svetu obitelj, druge također pokazuju pastire i mudrace s Istoka. Druge opet predstavljaju put svetog para prema jaslicama u bezbrojnim scenama s figurama, a ima čak i jaslica s prikazom cijelog Isusovog života. Druge opet prebacuju događaje iz Svete noći u Afriku ili Aziju, kod kojih se domaće mjesto prikazuje do u detalje i tu su onda smještaju događaji oko rođenja Kristova. Ovo je onda već tumačenje božićnog evanđelja - sasvim sigurno ispravnog i zakonitog. Zato i Angelus Silesius piše: „Ako bi se Krist i tisuću puta rodio u Betlehemu, a ne bi se rodio u tebi, ostao si izgubljen zauvijek. "