Nova evangelizacija ne može značiti sklapanje mira s lažnim bogovima. Guido Horst / Die Tagespost
Vatikan (kath.net / DT) Kada je Benedikt XVI.. na Sinodalnom vijeću održao, slobodnim riječima i bez predloška, razmišljanje o molitvi jutarnjih Pohvala, sve više i više sinodalnih vijećnika je počelo marljivo zapisivati svoje bilješke. Tako kažu biskupi koji su bili u auli.
Najupečatljiviji Papini nagovori su oni koje drži svojim riječima. Papa Benedikt je govorio o rušenju lažnih bogova, o procesu transformiranja svijeta, a to je poslanje Crkve, koje je moguće postići kroz patnje, patnje Isusa Krista i krv mučenika.
Bilo je to vrlo različito od onih govora o Crkvi naših dana koje je papa tu imao pred očima. Govorio je o Crkvi koja slijedi križni put svoga Gospodina i učitelja i mora biti spremna dati svjedočanstvo o jednom i pravom Bogu. On je to rekao pred sinodalnim ocima, koji žive, velikim dijelom, u okruženju u kojem se kršćani smatraju građanima drugog reda. On je to rekao i gledajući na zapadni svijet u kojem "lažni bogovi" kapitala, sexa i droge šire svoje "destruktivne moći".
Razumljivo je da takve papine riječi nailaze na gluhe uši mogućnika ovoga svijeta. A kada Benedikt XVI. ima hrabrosti govoriti o „anonimnom kapitalu", „kojemu ljudi služe, a koji ljude muči i izrabljuje do uništenja" i to opisuje kao silu „koja prijeti svijetu", onda može biti siguran da stoji na vrhu liste za odstrjel onih medija koje kontrolira „anonimni kapital."
A što rade, više ili manje daroviti, predstavnici Crkve u Njemačkoj? Oni omalovažavaju papu kao nekoga tko u tom procesu „stavlja Crkvu pred zid." Ovakva izdaja je dio tog mučeništva kojega Crkva mora podnijeti u preobrazbi ovoga svijeta.
Benedikt XVI. je ovog tjedna osnovao Vijeće za evangelizaciju, nekada kršćanskog Zapada. Nova evangelizacija ne može značiti sklapanje mira s lažnim bogovima.
Papina meditacija od prošlog ponedjeljka je, također, poziv da se Crkvu ne gleda pogledom (sekulariziranog) svijeta, nego da je se promatra kroz prizmu povijesti spasenja. I promatrana kroz povijest spasenja, ona ne živi u miru s lažnim bogovima, nego mora biti trn u tijelu sekulariziranog društva. Dijalog je dobar. No, svjedočenje je bolje.